6. travnja 2012.
autora/ice zaboljirovinj
Ne mogu a da se ne osvrnem na članak iz Glasa istre o zatvaranju dijela doma za starije i nemoćne u Rovinju.
O samom problemu je napisano uglavnom sve u članku koji prenosim iz GI.
Mene više zanima odnos gradske vlasti prema ovom problemu te općenito prema problemu penzionera, starih i nemoćnih te socijalno ugroženih u Gradu Rovinju.
Ono što mene brine je nesrazmjer u ulaganjima u gradu. Uglavnom se ulaže u sadržaje koji zasigurno nisu oni u koje bi trebalo ulagati u ova teška vremena.
Primjer su:
nogometno igralište Rovinjsko selo 12.000.000 kuna,
sportski tereni valbruna 25.000.000.
izgradnja nove dvorane i uređenje zgrade gimnazije 100.000.000 kuna.
Istovremeno zatvaraju se brojne firme i obrti u gradu broj nezaposlenih raste.
Statistički je manji nego 2010 ali to je prosjek koji proizlazi iz sezonskog zapošljavanja i otvorenja hotela koje je gradila Maistra.
Zaposlenici grada i gradskih firmi sa svim dodatcima na plaće i ostalim beneficijama kao automobili mobiteli dodatci na plaće i ostalo troše 30% proračuna grada.
Istovremenu smanjuju se socijalni izdatci pa tako nema paketa za sve umirovljenike kao prijašnjih godina niti za Uskrs, niti za Božić, nema novogodišmjih kalendara niti gradskih novina.
Konstantno se povećava broj zaposlenih u gradskoj upravi i gradskim poduzećima.
Grad je dosegao skoro maksimalnu zaduženost dozvoljenu zakonom, podizanjem još jednog kredita od 7.000.000 kuna za završetak dvorane.
Projekti poput privredne zone Brunelka, Gosodarske zone Gripole Spine, kreditiranje privrednih subjekata grada, subvencije kredita privrednika, dogradnje poduzetničkog inkubatora i slični propali su ili nemaju dovoljno zainteresiranih.
Broj sudskih sporova grada sa pojedincima i privrednim subjektima u gradu je izuzetno velik i uglavnom se ne smanjuje, a vrijednost potraživanja tih sporova raste iz dana u dan zbog kamata.
Sjetimo se primjera rovinjskog ugostitelja kojemu je grad isplatio veliki iznos po sudskoj presudi pa privatnog vlasnika zemljišta na Centeneru također i na kraju spora vrijednog preko 1.200.000 kuna prema nezavisnoj listi Brune Poropata.
Takvih je primjera jako puno.
Natječaji za gradske prostore se poništavaju bez objašnjenja pa se ponavljaju dok prostore ne dobe podobni, ne kontrolira se podnajam prostora koji je čak i pravilnikom dozvoljen i definiran, a natječaji za zaposlenike grada se objavljuju u vrijeme praznika.
Gradska uprava nam plasira spinove poput onog da je postignut rekord u broju pristalih brodova u Rovinj a istovremeno taji da je broj putnika na tim istim brodovima smanjen.
Godinama krivicu neuspjeha projekta gospodarske zone Gripole pripisuje drugima a zadnjih godina svako izlaganje gradonačelnika počinje sa „velika gospodarska svjetka kriza i promjena poreznog sustava………..
Sa druge strane pokušava se ostvariti prihode prodajom gradskih nekretnina uglavnom građevinskog zemljišta, poskupljenjem komunalija, parkirnih karata, proširenjem zona pod naplatom parkiranja i slično.
Problemi poput Mirne i Instituta sve su teži i ozbiljniji.
Hotel Rovinj….
Lanterna…
Bolnica Martin Horvat…
Željeznička stanica….
Autobusni kolodvor…..
Slovenski kamp na ferati…….
Monvi…..
Silovanje demokracije u slučaju hotela Rovinj
Neobićne koincidencije u pitanju Valate.
Mjesni odbori…..
Mjesta u vrtićima…
Jednosmjenska nastava u školama….
Rovinjska hitna služba
I još mnogo toga.
Da se vratim na početak ovog osvrta. Moje mišljenje da je trebalo zgradu gimnazije(KOJA SADA IMA DVA LIFTA, DIZALA) preurediti u dom za starije i nemoćne sa dijelom luksuznih prostora sa višim nivoom usluga, a na nekom drugom mjestu napraviti novi školski centar za gimnaziju i strukovnu školu sa dvoranom.
Sve bi to bilo moguće napraviti pametnim planiranjem, poslovanjem i rješenjima poput prodaje ili najma strukovne škole, pomoći županije i države i podizanjem kredita i na kraju javno privatnim partnerstvom.
Predlažem da se ukinu emislije rovinjske kronike na Pulskoj tv novoj koje skoro da i nemaju gledanost i da gradonačelnik sa suradnicima 2 puta tjedno sjedne u radio Soundset Rovinj otvori telefone građanima i javno u eter počne odgovarati na ova pitanja. A ne da kao do sada pitanja morate poslati sms-om ili meilom.
Neka gradonačelnik počne odgovarati na pitanja umirovljenika, nezaposlenih, privrednika i obrtnika, mladih, i mnogih drugih koji se svakodnevno susreću sa problemima koje ova gradska vlast već godinama uspješno gura pod tepih.