Do kada ćemo ovako? Živjeti u “najljepšoj selendri na svijetu”?

wp_pic_zabolji_1.jpgNa pragu je nova sezona i novi stari problemi koji muče građane ovog grada. Budući da sve vrijeme slušamo Sponzine hvalospjeve o sezoni i noćenjima, uspjesima i dostignućima pokušati ćemo prikazati grad u kojem živimo na neki drugi način.

Donosimo tekst u kojem su sakupljene činjenice o kojima se govori u medijima na profilima građana rovinja i po kafićima…..

Navikli smo slušati da je svaka prošla godina bila bolja i to nije naš turistički folklor nego je postala živa istina..

Mislim da je sad ponovo došlo vrijeme da se malo okrenemo oko sebe i pogledamo gdje mi to živimo u kakvom okruženju a prvenstveno u kakvom gradu.

Živimo u gradu čija uprava koristi najmanje 25 posto gradskog proračuna za plaće i naknade.

Živimo u gradu čija uprava je svakog građanina zadužila sa cca 5.000 kuna

Živimo u gradu čija uprava je za izgradnju dvorane i adaptaciju gimnazije potrošila preko 100.000.000 kuna.

Živmo u gradu u kojem komunalna naknada poskupluje 100 posto.

Živimo u gradu u kojem naknada za korištenje javnih prostora i ugostiteljskih terasa poskupljuje od 60 do 200 posto

Živimo u gradu u kojem gradonačelnikova supruga kao odvjetnica u vlastitom odvjetničkom uredu za potrebe Komunalnog servisa koji je u vlasništvu grada, šalje građanima istog tog grada ovrhe i to već za iznose manje od 100 kuna.

Živimo u gradu u kojem se na najprometnoj raskrsnici gradi kružni tok u samom početku i špici sezone.

Živimo u gradu sa najružnijim ulaznim kompleksom u stari grad (stara hladnjaća)

Živimo u gradu u kojem navečer smrdi kod Paštrika, na Monfiorencu, u uvali Kuvi, Porton Biondi, Končeti i ostalim mjestima gdje je izgrađena kanalizacija.

Živimo u gradu koji zbog 30 parkirnih mjesta svake godine ugrožava živote i sigurnost mnogobrojnih turista na potezu od Paštrika do ulaza u marinu, jer su parkirna mjesta važnija od nogostupa.

Živimo u gradu kojem nema dovoljno vezova za barke

Živimo u gradu u kojem nema novaca za nogostupe u ulici u kojoj se nalazi osnovna škola.

Živimo u gradu gdje na jednu TAXI koncesiju vozi cijela obitelj sa 3 automobila.

Živimo u gradu gdje TAXI sti “transferistima” prijete pištoljima.

Živimo u gradu u kojem postoji samo jedan trampolin za djecu i to smješten unutar javnog dječjeg igrališta i najskuplji je u Istri.

Živimo u gradu koji jedini u istri nema linije turističkog vlakića

Živimo u gradu u kojem se 4 puta godišnje mijenja cvijeće u istarskoj …. a puno je ulica bez nogostupa a neke i bez rasvjete.

Živimo u gradu u kojem neke udruge dobe preko 300.000 kuna a neke manje od 5000.

Živimo u gradu koji natječaje za zapošljavanje i prodaju imovine oglašava na najmanje zakonski određeni način kako bi što manje ljudi za njih saznalo.

Živimo u gradu u koem se namještaju natječaji

Živimo u gradu koji 20 godina nije u stanju napraviti gospodarsku zonu i za to je 2009 godine bio kriv Plinio i Maistra.a prije i poslije nitko…….

Živimo u gradu koji bez Adris -a nebi nikada bio to što je.

Živimo u gradu koji je izgubio svoj gradski radio

Živimo u gradu u kojem nema nepotizma……..

Živimo u gradu u kojem novi zaposlenici komunalnog prometnog odjela zaduže knjižicu sa registracijama podobnih rovinježa kojima se ne pišu kazne.

Živimo u gradu koji konstantno gubi zaposlene i obrtnike te mala poduzeća.

Živimo u gradu koji već godinama ne daruje umirovljenike za uskrs

Živimo u gradu sa jednim od najskupljih parkiranja u istri

Živimo u gradu u kojem je sve više sakupljača boca korisnika pomoći karitasa i crvenog križa

Živimo u gradu u kojem je sve više sive ekonomije i fuša i neodgovornih obrtnika

Živimo u gradu koji je nakon 20 godina dobio prvi gradski odbor (rovinjsko selo)

Živimo u gradu u kojem nije osigurana niti jedna gradska površina (parcela) za gradnju obiteljske kuće

Živimo u gradu u kojem je na mnogim lokacijama nemoguće dobiti telefonsku liniju i brzi internet

Živimo u gradu šampionu turizma koji nema udrugu iznajmljivača

Živimo u gradu u kojem u sred sezone u turističkoj zajednici nema promo materijala i plana grada

Živimo u gradu u kojem ugostitelji premlaćuju goste i prolaznike

Živimo u gradu u kojem zatvaranjem Monvia nema mjesta za zabavu mladih

Dalo bi se nabrajati još mnogo toga.

Ovaj je tekst ujedno i upozorenje gradonačelniku Sponzi i IDS u Rovinja na što bi trebali dati maksimalnu pozornost ukoliko su istinski Za Bolji Rovinj.

********************************************************************************************************

Važno!

Molim sve čitatelje bloga da svoje komentare ostavljaju ovdje na blogu a ne na facebooku.

Zašto?

Zato jer postovi na faceu s vremenom postaju nevidljivi na vremenskoj crti i na taj način komentari postaju beskorisni te umanjuju aktualnost i vrijednost same teme na koju su ostavljeni.

Zahvaljujemo.

Oglasi